24. 3. 1999. 19:55

Nedelja 24. mart, Mala sala u 19:00

Povodom 25 godina od početka NATO bombardovanja Srbije, prikazujemo ciklus dokumentarnih filmova snimljenih tokom i posle ove vojne akcije od 78 dana.

NATO je 24. marta 1999. godine u 19:45 časova počeo vazdušne napade na vojne ciljeve u SRJ, da bi se kasnije vazdušni udari proširili i na privredne i civilne objekte. U napadima koji su bez prekida trajali 78 dana teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve i manastiri. Procene štete koju je imala SRJ kreću se od 30 do 100 milijardi američkih dolara. Konačan broj izgubljenih života zvanično nije usaglašen. Nezvanično se procenjuje da je poginulo između 1200 i 4000 civila i da je ranjeno više od 12.000 lica.[9] Tokom rata sa Kosova i Metohije je izbeglo nekoliko stotina hiljada Albanaca. Napadi su suspendovani 10. juna, nakon potpisivanja vojno-tehničkog sporazuma o povlačenju jugoslovenske vojske i policije sa Kosova i Metohije. Istog dana u Savetu bezbednosti je usvojena Rezolucija 1244 po kojoj SR Jugoslavija (Srbija) zadržava suverenitet nad Kosovom i Metohijom, ali ono postaje međunarodni protektorat pod upravom UNMIK-a i KFOR-a. Sa vojskom i policijom u centralnu Srbiju je izbeglo više od 200.000 kosmetskih Srba i drugih nealbanaca. Nakon ovog i drugih ratova tokom raspada Jugoslavije, Srbija je postala zemlja sa najvećim brojem izbeglica i interno raseljenih lica u Evropi

Nedelja 24. mart

MALI I VELIKI

r. Želimir Gvardiol

Srbija, 2023, 29’

Dvadeset i tri godine posle bombardovanja Srbije 1999. godine, bacanja bombi sa osiromašenim uranijumom i uništavanja hemijskih postrojenja od strane NATO pakta, ekipa ovog dokumentarnog filma putuje u potrazi za preživelima posle izvršenog ekološkog genocida, koji za posledicu ima trajno zagađenje voda, vazduha i zemlje, koje i dalje truju.


02.06. ANATOMIJA BOLA

r: Janko Baljak, 30’, Srbija, 2001.

Dokumentarni film koji se bavi NATO bombardovanjem 1999, ali samo jednom, vrlo određenom bombom i samo jednom, vrlo određenom metom – zgradom RTS-a u Aberdarevoj ulici u Beogradu. Kako stoji na samoj špici, film je posvećen onima koji su te noći, 23. aprila 1999, bili žrtve. Film pokreće pitanje odgovornosti, smisla svega što se desilo u RTS-u, odgovornosti za ono što nije učinjeno, što ti ljudi nisu bili sklonjeni iz zgrade, što se njihovom tragedijom i nesrećom manipulisalo.


TATA, GDE ĆEMO SPAVAMO?

r: Dimče Stojanovski, 6’, Srbija 2000.

Neposredno posle noći u kojoj je bombardovan Aleksinac, nekoliko porodica čije su kuće srušene nemaju gde da spavaju


MOJA DOMOVINA ZA UNUTRAŠNJU UPOTREBU

r. Goran Radovanović

Srbija, 2001, 24’

24. 3. 1999. 19:55

24. 3. 1999. 19:55

Ponedeljak, 25. mart

JEL’ BOMBARDUJU KOD VAS? - SRPSKI AKCIONI

r: Radivoje Andrić, Srbija, 40’ , 2001.

 

TRIFUN BOMBAŠ

r. Slađan Stojanović

Srbija, 2008, 12'

 

Ovo je priča o Trifunu Mitiću iz sela Binovce u južnoj Srbiji,  koji već godinama pokušava da iskopa neeksplodiranu bombu u svom dvorištu koju mu je NATO ostavio u amanet. I dok se kubici iskopane zemlje uvećavaju, a nezadovoljstvo i strah komšija kulminiraju, vremešni čiča Trifun nastavlja svoju bitku. Gubitak života odavno je prestao da ga brine  jer, kaže, nema više šta da izgubi.

 

13 GODINA POSLE A GDE SMO DANAS?

r. Gradimir Nikolić

Srbija 2012, 30'

“13 godina posle, gde smo danas“ je film o posledicama bombardovanja Niša kasetnim bombama i odbijanju Srbije da potpiše Konvenciju o zabrani kasetnih bombi. Srbija je bila na meti kasetnih bombi tokom sukoba sa NATO savezom 1999. godine. Tada je Niš dva puta bombardovan kasetnim bombama, a samo u jednom danu 7. maja 1999. godine od kasetnih bombi poginulo je 15 ljudi. Od završetka NATO bombardovanja, u prvih nekoliko godina od kasetnih bombi rasutih na teritoriji Srbije poginulo je šest ljudi, a 12 je ranjeno.

 

U IME ŽIVOTA 1999

r. Boško Savković

Srbija, 2017, 9'

Početkom 1999. Bivša jugoslavija je bombardovana od strane NATO pakta. Jedna od meta je bila i zgrada bivše komande velike Jugoslovenske armije u Beogradu. Prolazile su godine nakon bombardovanja.
13 godina iz bezbednosnih razloga ništa nije rađeno na zgradi pogođenog Generalštaba. Ali je zato radila priroda. Iz ničega, prašine i betona, poraslo je drvo. Izrasla je prava šuma na krovu Generalštaba. Film „U ime života 1999.“ na specifičan način prati rast tog drveća i devojčice koja je začeta dok su padale bombe nad Beogradom.
15 godina nakon bombi deo zgrade je srušen iz bezbednosnih razloga a svo drveće je posečeno. Ostala je samo jedna breza u koju je devojčica gledala svakog dana dok je išla u školu. Danas, 18 godina posle bombi, devojčica i njeni drugari su poželeli da tu brezu neko skine sa krova i zasadi u gradski park. U zemlju, kao što dolikuje drvetu. 
Ovim filmom o drveću na krovu želimo da skrenemo pažnju publike na činjenicu da je priroda jača od svih nas i svih bombi. Da će posle svih nas i posle svih bombi ostati samo – drvo. 
Sada kao spomenik u gradskom parku „Manjež“. Ali ne spomenik bombama i bombardovanju. Već spomenik životu. Životu posle bombi.

 

 

 

Top