СРЕДИНА СЕДАМДЕСЕТИХ, ЊУЈОРК, КЛУБ ЦБГБ

U jesen 1974. Peti Smit i Leni Kej su otišli da čuju kolege pesnike koji su se odali rokenrolu. Tele

Četvrtak, 9. novembar, 19.00, Mala sala

SREDINA SEDAMDESETIH, NјUJORK, KLUB CBGB

Predavač Mićun Ristić

 

U jesen 1974. Peti Smit i Leni Kej su otišli da čuju kolege pesnike koji su se odali rokenrolu. Television su svirali u rupi od kluba u zapuštenom delu grada, nadjačavajući se sa razgovorima, zveketom čaša, sudaranjem bilijarskih kugli i lajanjem psa vlasnika bara Hilija Kristala. Pomislili su da bi to mesto, operisano od glamura i izveštačenosti, moglo da bude i njihovo. Uskoro su delili binu sa Ramonsima, Blondi, Toking hedsima (The Ramones, Blondie, Talking Heads)… Hili je prihvatao samo početnike, a publiku su činili čudaci koji žele da čuju one kojih nema na radiju i u drugim medijima. Nјihova energija je nosila nedovršene skice do moćnih pesama, grupe su na bini stizale do definicije svojih scenskih priča i uloga.

 

Danas se sve to opisuje kao pank, ali se radilo o vrlo različitim sastavima. Spajala ih je odbojnost prema najvećem delu savremenog roka, svedenog na spektakl i ispraznu virtuoznost. Želeli su da muzici koja ih je grejala tokom tinejdžerskih posrtanja vrate jednostavnost, strast i smisao. I činili su to svako na svoj način. Kreativnu eksploziju je kamerom dokumentovao Ejmos Po (Amos Po). Nјegovi filmovi su inspirisali Džima Džarmuša da se i sam uklјuči. Novi autori, od kojih su neki iz publike iskočili na binu, održali su CBGB kao važan centar još dve decenije. Nekolicinu pionira iz sedamdesetih slava i novac su zaobišli, ali su ipak uspeli kroz Nirvanu i slične bendove devedesetih.

Top